Mojih stotinu djece

O filmu

U proljeće 1945. poljska Židovka Lena Kuchlar, mlada učiteljica i psihologinja te žena koja je preživjela Holokaust,  otkrila je desetke židovske djece (od 3 do 15 godina), siročadi, u Židovskom centru u Krakowu. Inspirirana učenjem Janusza Korczaka i primjenjujući progresivne psihijatrijske metode, polako je počela tu potresenu djecu vraćati u život. Sirotište koje je osnovala u Zakopanima, Poljskoj, postalo je meta antisemitskih napada zbog čega je 1949. morala prokrijumičariti djecu iz Poljske, prvo u Francusku, a na kraju u Izrael, u kibuc Schiller.

Film Mojih stotinu djece je utemeljen na vrlo popularnoj Kuchlarinoj autobiografiji iz 1959. godine. Knjiga je prevedena na četrnaest jezika, a Kuchlar je postala poznata u Izraelu, pojavljujući se na televiziji i po čitavoj državi. Mojih stotinu djece uključuje dirljive intervjue s Kuchlarinom vlastitom kćeri i brojnom drugom njezinom “djecom” koja se prisjećaju dramatičnih događaja.