Video instalacija “Mi.”
redatelj: Jure Pavlović
produkcijska kuća: FSŽF Zagreb
izvršna produkcija: Sekvenca
Voditeljica projekta: Nataša Popović
Autor koncepta: Hrvoje Pukšec
Stručna savjetnica: Katarina Juras
pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatske
20. 6. 2021. u 21.00, Stari grad Dubovac, Karlovac (Svjetski dan izbjeglica / World Refugee Day) u suradnji s Gradskim muzejem Karlovac
1. – 10. 7. 2021. na 15. Festivalu tolerancije, jezero Bundek
MI.
mi. os. zam. [GA nȃs/nas, D nȁma/nam, LI nȁma] Govoritelj i druge osobe, ja i članovi skupine kojoj pripadam.
Osnovna premisa video instalacije potječe od toga da se problem izbjeglica u današnjem globaliziranom svijetu tiče svih nas – jer u konačnici svi “mi” se možemo naći u sličnom problemu. Tome svjedoči i naša ne toliko daleka prošlost, stoga izbjeglice trebamo promatrati na isti način kako promatramo sami sebe. Ideja je aktualni moment u Hrvatskoj i svijetu povezati s dugom tradicijom izbjeglištva u Hrvatskoj kroz intimna iskustva više osoba koje su u određenoj fazi svog života bile izbjeglice. Od Drugog svjetskog rata do Domovinskog, gotovo svaka generacija u Hrvatskoj nosi vrlo živa sjećanja vezana za izbjeglištvo.
Oni koji nastupaju s isključivih pozicija, s pozicija netolerancije, uvijek se trude prikazati da se taj problem njih ne tiče, da se to događa “drugima” zanemarujući temeljne principe humanosti koji počivaju na svijetu gdje su svi ljudi jednako vrijedni, gdje su ljudi braća – pa i u nevolji.
Kroz video instalaciju “Mi.” pokušava se evocirati te kolektivne traume iz vlastite prošlosti i povezati ih s aktualnim trenutkom i problemima današnjih izbjeglica – cilj je osvijestiti ljude da je to problem koji se može dogoditi svima nama.
Redateljska intencija Jure Pavlovića je da se pomogne stvoriti jaka empatija kod gledatelja te da ih se što je više moguće stavi u poziciju izbjeglica, koristeći ograničena izražajna sredstva (prije svega vizualna). Intimni doživljaji svih protagonista u ovoj formi prenose se putem efektnih animiranih grafičkih poruka koje dočaravaju stvarne detalje njihovog života u izbjeglištvu. Grafički elementi kombiniraju se s autentičnim arhivskim materijalom na temu izbjeglištva kao i s novo snimljenim materijalom u kojem se prikazuju efektni i upečatljivi portreti izbjeglica u krupnom planu, snimljeni u studijskim uvjetima. Sam arhivski materijal pomno je odabran i naknadno dodatno stiliziran kako bi se atmosferski potpuno uklopio u novi materijal te u emotivno snažne grafičke opise protagonista. Cilj je bio napraviti koherentnu vizualnu cjelinu koja na temelju autentičnih ljudskih doživljaja kazuje intimnu i emotivno snažnu ljudsku priču o životu u izbjeglištvu.
Sam redateljski koncept temelji se na svjedočanstvu više ljudi koje predstavljaju izbjeglice iz različitih perioda povijesti. Prva priča evocira iskustvo života u izbjeglištvu tijekom Drugog svjetskog rata u kampu El Shatt u Egiptu. Ovo je svjedočanstvo vrlo važno jer živimo u svijetu u kojem veći broj izbjeglica danas dolazi s Bliskog istoka te su arapskog podrijetla. Dobro se podsjetiti da su nekad izbjeglički valovi išli u posve drugom smjeru. Druga priča evocira iskustvo izbjeglištva iz Domovinskog rata. Treća i četvrta priča evociraju iskustva puta u Hrvatsku: te priče predstavljaju ljude iz drugih zemalja koji su prošli izbjeglištvo, ali sada žive u Hrvatskoj i dobro su se integrirali u društvo kojem danas pripadaju i aktivno pridonose.
Projekt je nastao u suradnji i pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatske uz korištenje arhivskog materijala HRT-a i UNHCR-a.